Subota, 09. rujna 2023.
Planina, Monte Pelmo s nadmorskom visinom(3168 m), smještena je u Dolomitima u pokrajini Belluno. Zapadno od vrha nalazi se nešto manji vrh, Pelmetto (hrvatski - Mali Pelmo) visok 2990 m. Litice njegove sjeverne strane visoko se izdižu iz doline (1.100 m). Zbog svog izoliranog položaja planina se jasno vidi iz susjednih dolina i drugih dolomitskih vrhova. Stoga je povlaštena panoramska točka, a zbog svog karakterističnog oblika pamti se kao "Caregon degli Dei", odnosno –„ Božje prijestolje“ ili “ Božji naslonjač“
Monte Pelmo je bio jedan od prvih većih dolomitskih vrhova na koji se prvi popeo John Ball 19. rujna 1857. Po njemu je nazvana ruta „Cengia Ball“ – poznate izbočina i police po kojoj vodi najlakši prilaz vrhu. Danas se koristi kao ruta „Via normale“.
Za sve one planinare koji se žele popeti na Monte Pelmo rutom „Via normale“, ne smije se olako uzeti i krenuti. Naime, treba uzeti u obzir veliku razliku u nadmorskoj visini, tehničke poteškoće, penjanje I i II stupnja, stalna izloženost na Ballovim policama, zamoran i naporan sipar što čini ovaj uspon vrlo respektabilnim. To je dug i zahtjevan uspon koji zahtijeva trening, dobru kondiciju, snagu i izdržljivost.
Monte Pelmo – viđen s vrha Monte Rite. Na fotografiji je prikazana ruta – Cengia Bell „Via normale“ od Passo Staulanza.
PRISTUP AUTOMOBILOM (do prijevoja-Passo Staulanza)
Od Opatije vozimo se prema graničnom prijelazu Šapjane – preko Slovenije do Trsta. Ulazak na autocestu u Trstu, vozimo u smjeru Venezia – Portogruaro – Conegliano – Belluno do Longarone, gdje treba skrenuti lijevo za Valdi di Zoldo i dalje lokalnom cestom do prijevoja Passo Staulanza, od kuda počinje uspon na Monte Pelmo.
Google karta-lokacija-Passo Staulanza
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodište pohoda je parkiralište na prijevoju Passo Staulanza (1.766 m)– Rifugio Venezia (1.947 m), Monte Pelmo (3.168 m) povratak istim putom do Passo Staulanza (1.766 m). Ukupna dužina staze 23,1 km. Vrijeme gpx traga 11 h i 51 minuta. Minimalna visina 1.725 m, maksimalna 3.172 m. Visinska razlika pri usponu 1.857 m, pri silasku 1.848 m. Visina polazišta 1.725 m. Visina odredišta 3.168 m. Prosječan nagib 21%.
Opis puta
Od prijevoja Passo Staulanza započinjemo pohod stazom 472 (dio staze Alta via 1), prema jugoistoku slijedeći putokaze »Rif. Venezia, Orme di Dinosauro«. U prvom dijelu staza vodi kroz šumu, umjerenim usponom te nas nakon prijeđenih 2 km dovodi do raskrižja planinarskih putova: lijevo se odvaja staza koja vodi do otiska “Orme di Dinosauro“ (30 min), a mi nastavljamo ravno u smjeru rifugio Venezija.
Na raskrižju Pala de le Dee. Pet minuta dalje dolazimo do drugog raskrižja, gdje nam se s desne strane priključuje staza od Palafavera. Mi nastavljamo ravno. U nastavku, staza se lagano penje i spušta kroz šumu sa zapadne strane Monte Pelma. Na ovom dijelu puta, povremeno nailazimo na močvarne djelove preko kojih je prelazak na više mjesta osiguran uz pomoć drvenih mostića. Za vrijeme kiše, uza sve postavljene mostiće, staza može biti blatnjava i skliska.
Pogled sa zapadne strane na Monte Pelmo
Na močvarnim dijelovima staze postavljeni su drveni mostići (fotka Robert Matak)
Dalje staza prolazi većim dijelom kroz borove i klekovinu te nas dovodi do značajnog križanja Le Mandra (1908 m). Lijevo prema gore vodi vrlo zahtjevna staza Cengia Grohmann, kroz strm i zahtjevan kuloar ispod zidina Pelmetta te se preko polica prekrivenim šljunkom-obilazeće Spalla Sud spaja na stazu via normale. S desne strane priključuje se staza 473 (Coi) od Piera del Bosch. Nastavljamo ravno prateći putokaze Rifugio Venezia te ubrzo dolazimo podno južnih padina Monte Pelma.
Na stazi prema Rifugio Venezia
U zadnjem dijelu prema planinarskom domu, po serpentinama staza se umjereno uspinje te nas dovodi na travnate padine i prijevoj Rutorto od kuda primjećujemo planinarski dom- Rifugio Venezia. Od ovog prijevoja nastavljamo makadamskom cestom do njenog kraja, od kuda dalje slijedi kratak uspon do doma Rifugio Venezia.
Ovdje, doslovno, dominira impozantna struktura Pelma, na kojoj možete prepoznati tanku liniju police – Cengia Ball.
S ove pozicije lijepo se vidi moćna planina-Monte Pelmo
S prijevoja Rutorto, pogled na planinarski dom -Rifugio Venezia
Puni naziv planinskog doma je “Venezia Alba Maria De Luca Refuge” (1964 m). Uzdiže se na jugoistočnim obroncima Pelma, oko 200 metara od pašnjaka širokog sedla zvanog Passo di Rutòrto, između dolina Zoldana i Boite. Bilo je to prvo sklonište izgrađeno u Dolomitima 1892. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata je bilo zapaljeno, a potom obnovljeno i ponovno otvoreno u 1954. Kapacitet smještaja je 62 kreveta, a vlasnik je CAI – Club Alpino Italiano. Dom je najčešća polazna točka za uspon na vrh Monte Pelmo.
Od doma Venezia nastavljamo lijevo prema sjeverozapadu dobro markiranom stazom 480, prateći oznake »Monte Pelmo, Via Normale«. Najprije terenom obraslim planinskim borovima-klekovinom, zatim slijedi uspon po siparu koji nas dovodi do podnožja stijene vrha Spalla Est. Prije nego što se stigne do podnožja stijene nalazi se raskrižje: desno, prema sjeveru, odvaja se staza 480 (Flaibani staza) koja vodi do Forcella di Val d'Arcia, a mi idemo lijevo prema Ballovoj polici.
Od doma na stazi kroz klekovinu, od kuda se dalje uspon nastavlja po siparu do podnožja stijene vrha Spalla Est.
Ispred nas grupa planinara na ulaska u stijenu
Nakon kraćeg laganog penjanja dolazimo do već spomenute Ballove police.
Fotografija Dijane Dubrović
Nakon prelaska sipara i ulaska na stijenu, staza postaje vrlo zahtjevna i primjerena samo iskusnim planinarima. Polica je duga i na trenutke eksponirana te zahtijeva iskustvo hodanja po osjetljivom terenu sa šljunkom i kamenjem kao i po eksponiranim izbočinama – policama u nekim dijelovima I. i II. stupnja penjanja. Upravo iz tog razloga, uspon na vrh je vrlo zanimljiv, posebno zahvaljujući nevjerojatnom okruženju i pogledima u kojima se može uživati tokom cijele rute.
Ballova polica je relativno dugačka, a za prolaz treba otprilike sat vremena. Polica i izbočine su u većem dijelu vrlo eksponirane, pa treba biti neprekidno usredotočen i koncentriran tokom cijele rute.
Iza ove izbočine slijedi zahtjevniji uspon po Ballovim policama
Na posebno eksponiranim djelovima, potrebno je provlačenje podno stijena, ali na takvim dijelovima prolaz je osiguran užetom koje pomaže lakšem prolazu.
Vrlo izloženi dijelovi polica su bez osiguranja
Pogled unazad
Prolaz po vrlo uskim policama osiguranim užetom.
Na cijeloj dužini Ballove police ima tri najteža dijela na kojima je postavljeno osiguranje.
Najteži dio nalazi se na zadnjem dijelu grebena gdje moramo prijeći vrlo uzak prolaz nazvan “Passo del Gatto“ (mačji prolaz), gdje izbočina stijene tjera da se nastavi četveronoške ili da se svlada s vanjske strane laganim, ali izloženim penjačkim prolazom. Preko ovog dijela je prevučeno uže, što malo olakšava prijelaz.
Prolaz policom oko eksponirane izbočine, koji je ocjenjen kao najteži prolaz nazvan „Passo del Gatto“ (mačji prolaz).
„Passo del Gatto“ (mačji prolaz). Kada se prođe ova uska polica- mačji prolaz, staza skreće desno. Konačno, staza izlazi na donji rub goleme krševite doline – zvane Valon između dva ramena planine – Spalle Sud i Spalle Est. U nastavku uspona, staza i dalje nije označena službenim markacijama, ali bez obzira na to orijentacija nije upitna, jer je staza označena brojnim kamenim naslagama u obliku malih piramidica – čuljcima. Od ove točke nadalje, karakter uspona se radikalno mijenja. Naime, staza se zapravo dugo i uz brojne cik-cak - serpentine penje po kamenjaru, poprečnim kamenim policama prekrivenim šljunkom i dugim i zamornim siparom.
Uspon se nastavlja širokim kuloarom preko poprečnih stijena, prekrivene šljunkom do izlaska na sipar
Spalla Est (3024 m)
Prelazak preko dugog i zamornog sipara-pogled unazad
Konačno, kada se savlada duga i naporna dionica sipara preko amfiteatra Valon dolazi se do podnožja stijene istočnog vrha Spalla Est. Od ove točke uspon se nastavlja kosim prečenjem u smjeru zapad prema gornjem cirku Vant. Najprije postupnim prelaskom prema središtu Vanta (2800 m), gdje prolazimo golemom kotlinom pretrpane kamenim blokovima, nestabilnim raspucanim pločama i sitnim kamenjarom, a djelomično i šljunkom. U ne tako davnoj prošlosti ovdje je bio i ledenjak. Uspon se nastavlja sve dok se ne dođe do prijevoja u podnožje zapadnog ruba grebena, koji razdvaja Spallu Est od glavnog vrha Pelmo.
Preko kamenjara i kamenih blokova u smjeru zapada preko cirku Vant (fotka Robert Matak)
Od ovog prijevoja nastavljamo desno po grebenu i staza opet postaje malo zahtjevnija. Prolazimo preko nekoliko kratkih skokova, gdje je potrebno lagano penjanje. Greben je mjestimično blago izložen. U zadnjem dijelu greben skreće desno te nas ubrzo blagim nagibom dovodi do vrha Pelmo, ukrašen križem (3168 m)
Pri dolasku na vrh Pelmo, sa sjeverne okomite strane lako je primjetiti fenomen – lice žene. Igra sunca, sjene i svjetla.
Zajednička fotografija
Panorama je zaista veličanstvena i obuhvaća sve Dolomite, počevši od onih najbližih: Antelao, Civetta Sorapìss, Cristallo, Croda Rossa d'Ampezzo, Tofane, Sella, Marmolada i….Najbolje prikazani uspon i panoramski pogledi vide se na videu-LINK: https://youtu.be/bJq8cWFw1Fk
Nakon duže pauze za odmor i uživanje u prekrasnim panoramskim pogledima, zajednički silazak nastavljamo do Avalona, gdje se razdvajamo: Dijana i Fedor nastavljaju kružni silazak preko Grohmannovih polica, Robert i Ja nastavljamo silazak istim putom uspona.
Panoramski vidik s vrha
Pogled na vrhove oko Cortina d'Ampezzo
Po grebenu pri silasku s vrha
Pri povratku, kratak odmor na stazi 472 u smjeru Passo Staulanza
Dolazak na Passo Staulanza – kraj rute
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, 3D profil staze te album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D – profil staze