Uspon na Sv. Geru od Sošića _2015.

MAX
MIN

Nedjelja, 17. svibnja 2015.
PD Knezgrad iz Lovrana organizirao je jednodnevni izlet na žumberačko gorje i uspon na Sv. Gera. Prijevoz je organiziran autobusom.  Na izlet se prijavilo 28 planinara iz našeg Društva, 3 člana Planinarskog društva Lisina iz Matulji i još jedan gost - ukupno 32 planinara.
Izlet i uspon osmišljeni su tako da smo bili podijeljeni u dvije skupine: Prva, (manja) skupina (Sošice - preko Boića i Boljare do vrha Svete Gere i povratak istom stazom). Druga, veća grupa čini obilazak: Sošice - preko Boića i Boljare do vrha Sv. Gera i silazak kružnim obilaskom vrha Bezimeni, Ravna Gora, Pliješ i dalje preko pl. kući Vodice do Sosice. 

Naselje Sošice smješteno je na 2 km širokom polju (njegove duljine i širine) u sjeverozapadnom dijelu središnjeg Žumberka. To je najveće polje u Žumberku i prostire se odmah podno planinske zone i najviših vrhova planine Žumberka. Na sjevernoj strani naselja strmo se uzdižu guste bukove šume, prelazeći livade na planinskim vrhovima Gera (1178 m), Ravne gore (1001 m) i Pliješa (977 m), na jugozapadnoj strani polje i vrh Osovlje (764 m), s jugoistoka Huma (735 m). 

Žumberačko gorje sa očuvanom prirodom, bogatstvom šuma, livada i pašnjaka, planinskih vrhova, livada i visoravni, izvora, potoka i svetih mjesta privlači brojne planinare i izletnike. Žumberak je isprepleten mrežom planinarskih staza koje omogućuju brojne izlete i uspone, a svaka staza pruža drugačiju ljepotu i doživljaj. 

U Sošicama, na brdu ispred polja, nalazi se bočno, Rimokatolička crkva Sv. Marije i grkokatolička crkva Sv. Petra i Pavla. Nekoliko metara dalje nalazi se samostan redovnica sestara Bazilijana, u kojoj se nalazi izvorna zbirka etnografske građe. Stanovnici su uglavnom potomci Uskoka koji su se naselili tijekom 16. stoljeća (od 1530).

Vrh Sv. Gera (1178 m) od vrha Ravna Gora

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodište pohoda je selo Sošice (567 m), Sv. Gera (1178 m). Silazak kružno - Bezimeni vrh (1006 m), Ravna gora (1001 m), Pliješ (977 m), pl. dom Vodice (830 m) i Sošice (567 m). Dužina staze 18,1 km. Vrijeme gpx traga 5 h i 02 minute. Minimalna visina 556 m, maksimalna 1184 m. Visinska razlika pri usponu 1701 m, pri silasku 1708 m. Visina polazišta 567 m. Visina odredišta 1178 m. Prosječan nagib 23%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis Puta
Početna točka pješačenja je selo Šošice iz kojeg se iz više smjerova može doći do Svete Gere. Preko Trate 2 h i 30 minuta, preko Boića 2 h i 15 minuta, za one koji ne žele pješačiti, moguć je pristup do samog vrha automobilom. Mi smo se odlučili za pješačku stazu preko Boića.

Pohod započinjemo u 10 i 20 minuta. Markacija nas vodi asfaltnom cestom kroz naselje prema Sekulicima i nakon nekoliko minuta napuštamo asfaltnu cestu i skrećemo desno i nastavljamo šumskom stazom koja vodi kroz nisko raslinje. Nakon 10 minuta hoda stižemo u napušteno selo Boići. Ispred prve osamljene kuće skrenite lijevo. 

Na početku staza kroz naselje

Izađite iz sela i nastavite prema napuštenom selu Boići

Na stazi do Boića

Selo Boići

Od Boića staza se polako uspinje širokom šumskom stazom koja vodi kroz nisko raslinje do izlaza na makadamsku cestu koja vodi do vrha Sv. Gere. Ovdje se nalazi i putokaz: za Sošice preko Trate 50 minuta, Planinarski dom Vodice 1 i 15 minuta, a Jazovka špilja 40 minuta.

Na putu od Boića kroz nisko raslinje

Stazom prije izlaska na makadamski put koji vodi na vrh Sv. Gere

Raskrižje

S ovog raskrižja nastavite makadamskom cestom približno 700 metara, a zatim ulazite na šumsku stazu dužine 500 m, da bi još jednom skrenuli makadamskom stazom, koja se nastavlja još 300 metara, a zatim nas putokaz vodi kroz bukovu šumu, gdje izlazimo na travnati proplanak.

Na stazi

Nastavljamo travnatom visoravni do njenog vrha, gdje je postavljeno sjecište sa putokazima. Na tom mjestu ova se staza spaja s onom koja dolazi od Sošica preko Boljare.

Raskrižje putova: Iz smjera dolaska ravno - Bezimeni vrh 15 min, Ravna Gora 30 minuta i planinarskog doma Vodice 2 h. Lijevo Sv. Gera 30 minuta. Nakon kraćeg odmora i osvježenja nastavljamo put prema našem odredištu, vrhu Sv. Gere. S ovog raskrižja, staza nas vodi kroz šumu i izlazi na livade zvane Kaštenica na nadmorskoj visini od 1030 m. Odatle nas staza vodi uz rub šume, nakratko prolazi kroz gustu bukovu šumu, a zatim izlazi na travnati hrbat pa kojemu se stiže do vrha.

Ovaj završni dio uspona je malo oštriji, ali ne previše zahtjevan i jednostavan za savladavanje. Čitava staza je dobro označena, lagana je za kretanje i udobna za planinarenje. S ovog dijela staze može se vidjeti vojarna i telekomunikacijski toranj.

Izlazak na livade Kaštenica

Izlazak na hrbat ispod vrha Sv. Gere

Krećući se prema vrhu s naše lijeve strane - na hrvatskoj strani, nalazi se vojarna u kojoj se nalazi Slovenska vojska. U tome je stvar spora između dviju zemalja.

Vojarna

Geodetski stup visok 15 metara

Na stupu je zapisano ime dvaju vrhova (Trdinov vrh i vrh Sv .Gera (1178 m). Također, na stupu je postavljen planinarski žig.

Sveta Gera najviši je vrh Žumberka. To je valovita čistina duga oko 350 metara, koja teče istok-zapad. Na ovoj čistini postoje tri vrha. Prvi je na jugoistoku (1175 m), drugi na zapadu (1171 m), a treći, najviši, vrh u sredini i na njemu geodetski stup, što označava visinu od 1178 metara. Po sredini hrpta prolazi uzdužna cesta, koja je već desetljećima prirodna granica Hrvatske i Slovenije. 

S jedne strane ceste, s hrvatske strane,  nalazi se grkokatolička kapela sv. Ilije iz 16. stoljeća, u kojem se nalazi planinsko sklonište, geodetski stup i zgrada vojarne. Na suprotnoj, slovenskoj strani, stoji kapela sv. Gere (Slovenci ga zovu i Sveti Jera), telekomunikacijski toranj i barka Ski Gorjanci. Amaterske radio kabine na vidikovcu također su na slovenskoj strani. 

Današnji geodetski stup visok 15 metara postavio je Slovenski geodetski zavod 1960. godine. 1968. godine sagrađena je cesta sa slovenske strane do samog vrha, iste godine sagrađena je i vojarna. Tu je telekomunikacijski toranj visok 80 metara, sagrađen 1984. godine. Put s hrvatske strane na vrh Sv. Gere je izgrađen 1993. godine. Godine 1999. osnovan je Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje. U neposrednoj blizini kule, a na udaljenosti od 15 metara, nalazi se rimokatolička kapela sv. Jere i grkokatolička kapela sv. Ilija.

Na vrhu Svete Gere

Grkokatolička kapela sv. Ilije i kapela sv. Jere

Zajednička fotografija na Svetoj Gori

Jednosatnu pauzu na vrhu iskoristili smo za predah i ručak iz ruksaka i uživali u prekrasnom sunčanom danu, nakon čega krećemo u spuštanje u 13 i 45 minuta. Svi se zajedno spuštamo istim putem do raskršća na travnatom proplanku. Na ovom raskrižju podijelili smo se u dvije skupine: prva, manja grupa, vraća se istim putom prema Sošicama - druga, veća grupa čini kružnu turu preko Bezimenog vrha, Ravne Gore, Pliješa, do Planinarskog doma Vodice, te dalje do ishodišta  pohoda sela Sošice.

Napuštamo hrbat Svete planine i nastavljamo silazak

Pogled na Žumberačko gorje i Japetić

Na stazi pri silasku

Smjerokaz

Na ovom raskrižju podijelili smo se u dvije skupine. Dogovoreno - jedna grupa zaobilazi vrhunac Bezimeni i nastavlja se nizbrdo do Kuće Vodice, gdje se svi moramo okupiti. Druga skupina nakratko skreće desno, preko livade, a zatim se strmijim usponom kroz šumu za 7 minuta stižemo do Bezimenog vrha (1006 m). To je najveći vrh u Zagrebačkoj županiji.

Bezimeni vrh (1006 m)

Na bukvi je postavljena natpisna ploča s nazivom vrha i nadmorske visine.  Spuštamo se kroz šumu i opet izlazimo na livadu, odakle cesta vodi državnom granicom do vrha Ravne Gore.

Na grebenu Bezimenog vrha - polje medvjeđeg luka u punom cvatu

Pogled natrag prema vrhu Svete Gere

S vrha Ravne gore nastavljamo prema pograničnom području oko 45 minuta, neprekidno u obliku sinusoida malo gore, malo dolje gdje dolazimo do lovačke čeke. Ovdje pješačka staza napušta granično područje i oštro se kreće udesno i nastavlja kroz šumu. 

Šumska cesta - pogranično područje

Lovačka čeka

Nakon 15 minuta laganog hoda iz nizinskog dijela kroz šumu, staza se penje oštrije i izlazi na travnati proplanak, po kojemu dalje nastavlja do vrha Pliješa (977 m), gdje stižemo za točno 16 i 30 minuta. Taj vrh označen je metalnom cijevi, na koju je pričvršćena metalna kutija s upisnom knjigom, a ispod nje je zavarena planinarska brtva. Na samom vrhu ove cijevi je putokaz s uputama do drugih planinarskih odredišta. S vrha nema otvorenih vidova. Do pl. doma Vodice vode dvije staze, jedna je kraća (10 min.), a druga je dulja (20 min.). Odabiremo kraću varijantu, kako bismo što brže stigli kući, gdje nas čeka ostatak grupe.

Na vrhu Pliješa (977 m)

U nastavku staza lagano vodi preko livada, kroz šumu, zatim šumskom cestom do planinarskog doma Vodice.

Ispred planinarskog doma Vodice (830 m)

Još jedna zajednička fotografija ispred doma u Vodicama

Pl. dom "Vodice" podno vrha Pliješ sagradilo je PD "Dubovac" iz Karlovca 1959. - 1961. godine. Do doma se može doći i automobilom. Otvoren je vikendom od početka travnja do kraja rujna, a po dogovoru s domarom i u ostale dane. Dom je opskrbljen samo s pićem. Pokraj doma je izvor pitke vode koji nikada ne presušuje. Kapacitet doma - 30 ležajeva. Ispred doma postavljena je informativna tabla koja upućuje na dostupne vrhove Žumberačkog gorja

Od doma se nakratko krećemo makadamom, zatim staza skreće lijevo i ulazi u planinarsku stazu koja vodi kroz gustu miješanu šumu bukve i bora, zatim makadamskom cestom i asfaltnom cestom kroz naselje do središta Sošice do početne točke i parkirališta. Povratak kući zaokružili smo zajedničkom večerom Pečenjara kod Ružice,  gdje i završava naša današnja avantura planinarenja po Žumberačkom gorju.

Pečenjara kod Ružice.

U nastavku slijede gpx tragovi na Google Earthu, topo karta, vertikalni profil te link – album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earth

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

3D- profil staze

LINK – Album fotografija