Utorak, 23. lipnja 2016.
ZELENGORA, za mnoge planinare i ljubitelje prirode je najljepša planina u BiH-u. Prostrana i nepregledna prekrivena šumama i zelenim pašnjacima. I ako se na njoj uzdižu brojni impresivni vrhovi kao što su (Bregoč, Stog, Orlovac, Planinca, Klek, Uglješin vrh, Velika Košuta, Todor i dr.), Zelengora je pitoma, nježna i blaga planina, sušta suprotnost od Maglića i Volujaka od kojih je dijeli kanjon Sutjeske. Posebnu draž daju joj „Gorske oči“ bistra ledenjačka jezera smještena u samom podnožju njenih vrhova, a najpoznatija su: Kotlaničko jezero, Orlovačko jezero, Štirinsko jezero, Jugovo jezero, Crno i Bijelo jezero, Donje i Gornje Bare. Bogata je velikim brojem izvora bistre, pitke i hladne vode, rijeka, potoka i rječica. Staze na Zelengori ne odlikuju se ekstremno teškim usponima, ali zato nisu ništa manje atraktivne sa stajališta ljepote pejzaža i bogatstva biljnog i životinjskog svijeta. Posebno se ističu svojom ljepotom „katuni“, tradicionalna ljetna pastirska naselja.
Pogled na vrh Videž od Akropole stećaka
Drugi dan našeg boravka na Zelengori predviđen je za obilazak Orlovačkog i Jugovog jezera, te uspon na Videž. Plan je osmišljen na način da se napravi kružna tura, kako je i u naslovu napisano: Pašna poljana preko Poda poljane na katun „Zavidež“, zatim Orlovačko jezero, Jugovo jezero, te u povratku uspon na Videž i dalje kružno do Pašne poljane, ovog puta u pratnji vodiča Sretena Mališa iz Vrbnice, koji drži jahački klub „Bjesni vranac“ . Za sve one koji vole jahati i proći Zelengoru na konju, pravi je izbor jahački klub „Bjesni vranac“. O jahačkom klubu možete više pogledati na linku facebooka: https://www.facebook.com/malis.sreten?fref=ts
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Pašna poljana (1371 m), katun Zavidež (1495 m), Orlovačko jezero (1438 m), Jugovo jezero (1550 m), vrh Videž (1864 m), te povratak kružno do Pašne poljane (1371 m). Ukupna dužina puta 22,5 km. Vrijeme gpx traga (hoda) 6 h i 12 minuta. Minimalna visina 1356 m, maksimalna 1864 m. Visinska razlika pri usponu 1533 m, pri silasku 1474 m. Visina polazišta 1371 m. Visina odredišta 1864 m. Prosječan nagib 16%.
Opis puta
Sa Pašne ili Pašine poljane (Susreću se oba naziva. Naš vodič je naziva „Pašna poljana“, na kartama piše „Pašina poljana“). Prvobitna zamisao bila je pokušati skratiti put i popeti se landroverom šumskom vlakom što bliže. No, međutim, šumska vlaka je toliko oštećena da smo morali u dva navrata izvlačiti landrover. Konačno, Panta odustaje od daljnje vožnje, vraćamo se na početnu točku ishoda i započinjemo pohod u 9 h i 5 minuta. Nemarkirani put vodi preko prostrane Pašine poljane prepune raznolikog šumskog cvijeća. Nakon toga, staza ulazi u bukovu šumu i nastavljamo put šumskom vlakom do izlaska na još jednu prostranu nepreglednu poljanu „Poda“ od kuda se pruža prvi vidik na Videž.
Ovako je to izgledalo – svi van i tegli
Na blagom dijelu staze – naš vodič Sreten Mališ
Izlazak iz šume na poljanu „Poda“
Kratka pauza na Poda poljani s pogledom na vrh Videž
Nakon kraćeg odmora nastavljamo stazom koja se nakratko spušta prolazeći kroz manju šumu, a potom izlazi na travnati dio i polegnuti dio puta, te nas uskoro dovodi do nepreglednog planinskog pašnjaka i katuna „Zavidež“ (1495 m). Naš vodič Sreten dovodi nas do prijatelja - katuna u kojem živi bračni par Rada i Milivoj – Migo Šešlija. Tu smo napravili dužu pauzu, a ljubazni i plemeniti domaćini počastili su nas sa svojim raznim delicijama iz vlastite proizvodnje. U neformalnom razgovoru doznali smo mnogo toga o katunima i pastirskom načinu života, koji je dugogodišnja tradicije ove obitelji na Zelengori.
Kratak spust šumskim putom kroz šumu
Izlazak iz šume, dalje nastavak livadom prema katunu Zavidež
Na katunu Zavidež – dočekala nas je domaćica Rada
Vrijeme odmora i okrijepe
Zajednička fotka s domaćinima
Opraštamo se od ljubaznih domaćina, ostavljajući ih u prirodnom okruženju Zelengore u svom svijetu i gorštačkog načina života. Od katuna staza se oštrije uspinje i nastavlja vidljivim pastirskim putom prolazeći između vrha Videža s lijeve strane i grebena Mašala s desne strane puta. Na pašnjaku susrećemo stada krava, konja i ovaca obitelji Šešlije. Nakon 1 h hoda i prijeđenih 2,5 km dolazimo do vidikovca od kuda se pruža prelijepi pogled na sedlo iznad Orlovačkog jezera. To je mali uski prijevoj između vrha Ljeljana s desne strane (n/v 1768 m) i Orlovca s lijeve strane (n/v 1962 m). Nakon duže pauze na vidikovcu – dogovorno podijelili smo se u dvije grupe: „A“- prva grupa Panta, Simke, Sanjin, Alen i Dean nastavlja uspon na Videž i „B“- druga grupa s vodičem: Sreten, Robert i ja, Mirko nastavljamo spust do Orlovačkog i Jugovog jezera, a potom povratak istim putom do vidikovca i dalje uspon na Videž. Dogovor je naći se na vrhu Videž ili na Pašinoj poljani.
Od katuna Zavidež - stazom uz oštriji uspon
Pogled na vrh Videž
Na stazi između Videže i grebena Mašala
Na stazi koritom povremenog bujičnog potoka prema vidikovcu
Prekrasan divlji ljiljan
Dolazak na vidikovac. Pogled na mali uski prijevoj – s lijeve strane Orlovac (1962 m), s desne strane Ljeljan (1768 m), iza njega Kalileja (1975 m) ravno naprijed Stog (1821 m), u sredini između ova četiri vrha krije se Orlovačko i Jugovo jezero.
Zajednička fotka na vidikovcu
Grupa „B“ sa vidikovca započinje spust stazom (bespućem) po kamenjaru prošaranom busenjima trave do prijevoja. Sa prijevoja krajičkom oka vidimo dio Jugovog jezera. Posebno se ističe strmi i kameniti vrh Ljeljan. Tu nam je na dohvat ruke, za pola sata bili bi na vrhu, ali držimo se plana. Ljeljan smo ostavili za neku drugu priliku. Od prijevoja staza se strmije spušta, iako nije markirana dobro je ugažena i vidljiva, što potvrđuje da je vrh Ljeljan dobro posjećen. U prvom dijelu staza prolazi po kamenjaru, postupno se spušta i prolazi kroz šumarak, te izlazi na prostranu livadu prepunu raznolikog planinskog cvijeća, te nas uskoro dovodi do Orlovačkog jezera. Od vidikovca do Orlovačkog jezera na dužini 3 km gubimo na visinskoj razlici 300 m, za što nam je trebalo 50 minuta žustrog hoda.
Sa prijevoja (sedla) pogled na vrh Ljeljan (1768 m)
Na samom prijevoju – fotka s vodičem Sretenom u pozadini Orlovačko jezero, Stog i Kalileja
Dolazak na Orlovačko jezero
Orlovačko jezero (1438 m)
smješteno je u travnatoj dolini podno Orlovca (po kome je i dobilo ime) na sjeveroistoku i vrha Stoga na jugu a u sredini planine Zelengore. Jezero je dugo 330 metara, široko 75 a duboko 5 metara. Kraj samog jezera ima izvor vode koji utiče u jezero - ima oblik polumjeseca, bogato je ribom, a tokom ljeta pogodno je i za kupanje. Temperature vode variraju u odnosu od mjesta gdje voda dotiče pa do mjesta gdje ponire i do 5 ºC. Okolne šume su pune divljači, a nepregledni pašnjaci, tokom ljetnih mjeseci, prepuni ljekovitog bilja. Jezero se nalazi u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska.
Područje Orlovačkog jezera nudi mogućnost višednevnog boravka ljudi u ovom području planine. Pored, lova, ribolova, branja gljiva, šumskog jagodičastog voća, ljekovitog bilja, pješačenja, planinarenja, turna skijanja zimi, nudi alpinističke uspone i mogućnost kampiranja. To je centar Zelengore. Sa ovog jezera moguće je popeti više vrhova: Stog, Ljeljan, Orlovac, Videž, Kalileju, Todor, Kozje strane, Bregoč i druge vrhove.
Od Orlovačkog do Jugova jezera preostaje nam još 2 km (25 min.) pješačenja po kolnom putu prekrivenog travom. Nedaleko iznad jezera na kolnom putu postavljeni su smjerokazi. Gledano iz pravca dolaska: lijevo odvaja se planinarski put za Bregoč (3 h) i biciklistička staza za Donje Bare (13,5 km)., desno vodi biciklistička staza za Leliju ( 13,5 km) i za Štirinsko jezero (12 km).
Pogled od jezera na južnu stranu Stoga
Raskrižje putova sa smjerokazima
Na puto od Orlovačkog prema Jugovom jezeru
Na pol puta između ova dva jezera izgrađena je nova lovačka koliba visokog standarda, u kojoj se može ugodno boraviti. Pored nje nalazi se i manji planinarsko-izviđački dom na kome stoji natpis “Izviđači – Orlovac – Gacko, 1999. god“. Tu se nalaze i katuni bosanskih gorštaka sa stadima ovaca, kravama i konjima.
Lovačka kuća, kojom upravlja NP Sutjeska i planinarsko-izviđački dom
Od tu preostaje nam još 1 km do Jugovog jezera, ugodnim kolnim putom. Na putu prema jezeru otvara nam se prekrasan pogled na jugoistočnu stranu Stoga. Nedugo zatim, stižemo do Jugova jezera.
Pogled na Stog
Na putu prema Jugovu jezeru
Dolazak na Jugovo jezero
Pogled na veličanstveni Stog od Jugova jezera
Jugovo ili Borilovačko jezero (1550 m) je jedino umjetno jezero na Zelengori. Smješteno je između vrhova Kalileje i Stoga i svojim položajem znatno uljepšava ovaj krajolik Zelengore. Ne razlikuje se po ničemu od prirodnih jezera – potpuno je uklopljeno u prirodni ambijent kao da je tu od pamtivijeka. Dugačko je 250 a široko oko 100 metara i duboko 5 m. Plijeni svojom ljepotom a posebno kao čudesno djelo ljudskih ruku. Njega je u prošlom vijeku napravio Jusuf Jugo. Bio je lovočuvar u Nacionalnom parku tokom 40 godina i njegova ideja da pregradi jedan potok rezultirala je nastankom ovog krasnog jezera. U jezeru ima pastrmke, jer se svake godine ubacuje mlađ kalifornijske pastrmke. Kao i za ostala jezera, i za ovo je potrebna dozvola, koja se može kupiti u Nacionalnom parku i na samom jezeru.
Pogled sa cvjetne livade na Stog
S druge strane jezera pogled na Stog
Od jezera krenuli smo prema katunu Donji Brlovići. Naš vodič je poznanik gosp. Krste, koji dovršava novi katun. Nakon kraće stanke i odmora nastavljamo povratak istim putom. U među vremenu zaustavljamo se kod Lovačke kuće uz dužu pauza za ručak. Nakon ručka slijedi nastavak puta do vidikovca. Od vidikovca kosim usponom dižemo se na greben i po njemu do podnožja vrha Videž do mjesta gdje se nalazi Akropola stećaka. Kratka pauza, a nakon toga direktan uspon na vrh Videž (1864 m ). Naš vodič odustao je od uspona na Videž, obzirom da je više puta boravio na tom vrhu.
Na putu prema katunu. Znatiželjnja kravica promatra nepozvane posjetitelje
Kratak odmor na Katunu – Donji Brlovići
Vrijeme ručka na verandi Lovačke kuće
U podnožju vrha Videž na mjestu stećaka
Dok se Robert i ja penjemo naš vodič odmara – izležavajući se na stećku
Pogled na vrh Videž (1864 m)
S ovog vrha, kao i sa cijelog puta prekrasni su pogledi na okolne vrhove Zelengore. Posebno se lijepo vidi katun Zavidež, gdje smo u jutarnjim satima boravili. Sam vrh je izduženi kameniti greben prošaran busenjima trave. Na njemu je betonska niska kocka koja označava stalnu geodetsku točku izmjere.
Na vrhu Videža
Pogled na katun Zavidež
Spuštamo se sa vrha do stećaka i dalje nastavljamo put po izohipsi s jugoistočne strane Videža. Staza se spušta preko prostranih planinskih pašnjaka na kojima nailazimo na nekoliko izvora pitke vode. Ova staza nije markirana, ali je ugažena i prilično uočljiva. Ovaj put vodi od Pašne poljane za vrh Videž. Staza nakon planinskih livada prolazi kroz gustu šumu, potom izlazi na drugu stranu Pašne poljane, gdje nas čeka prva grupa koja nije išla na Orlovačko i Jugovo jezero. Dolaskom na Pašnu poljanu, tu završava naša današnja avantura planinarenja na Zelengori.
Na prostranim planinskim livadama - prema Pašnoj poljani
Na putu kroz šumu
Dolazak na Pašnu poljanu, gdje nas čeka ostatak grupe
Konačno, stigli do ishodišta pohoda
U nastavku slijedi: gps tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te slideshow albuma fotografija, koje nisu obuhvaćene ovim blogom.
Gps tragovi na Google Earthu
Gps tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze