Srijeda 22. svibnja 2014.
Drugi dan našeg boravka na Biokovu 22. svibnja, 2014., predviđen je za uspon na vrh Šibenik. Pejzažno gledano, ovo područje je kraška golet sa šumovitim dijelovima jedino u vrtačama, stoga u ljetnim mjesecima može biti pogubno za planinarenje, prvenstveno zbog nedostatka vode. Gotovo svi vrhovi Biokova su teško dostupni, zahtjevni, vremenski dugotrajni, a gotovo da i nema mogućnosti snabdijevanja vodom u planini. Niti jedan uspon na ove vrhove ne smije se podcijeniti. Vrh Velikog Šibenika (1467 m) je kamenit ali obrastao borovom šumom. Prilaz samom vrhu je također kamenit. Vršna točka je označena na kamenu s imenom vrha i oznakom nadmorske visine. Ispod vršne točke nalazi se žig ugrađen u kamenu stijenu. Ovaj vrh nema nikakav pogled, osim stabala crnog bora. Neposredno od ovog vrha okvirno 300 m - 10 minuta hoda po hrptu nalazi se vrh Mali Šibenik (1388 m) – prekrasan vidikovac na Makarsku rivijeru, more i otoke.
Pogled sa Malog na Veliki Šibenik
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Planinarska kuća pod Sv. Jurom (1594 m), Pl. kuća Slobodan Ravlić - Lokva (1467 m), V. Šibenik (1467 m), M. Šibenik (1388 m) i Veliko Brdo (300 m). Dužina staze 17,1 km. Vrijeme gpx traga 9 h i 56 minuta. Minimalna visina 300 m, maksimalna 1616 m. Visina polazišta 1567 m. Visina odredišta 1467 m. Visinska razlika pri usponu 946 m, pri silasku 2213 m. Prosječan nagib 21%. Aktivno vrijeme hoda 6 h i 50 minuta. Vrijeme stajanja 3 h i 06 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 9 h i 56 minuta. Savladana je ukupna visinska razlika pri usponu 505 m, a pri spustu 1771 m.
Doručak ispred planinarske kuće pod Sv. Jurom
Nakon doručka, po lijepom i sunčanom danu, ovaj pohod započinjemo u 7 h i 55 minuta od planinarske kuće pod Sv. Jurom (budući da smo tu prenoćili). Planinarska staza na samom početku vodi asfaltnom cestom (350 m) do smjerokaza, gdje skreće lijevo i spušta se u manju vrtaču, izlazi iz nje, i dalje po grebenu do male kapelice Svetog Petra.
Na stazi prema kapelici
Kapelica Svetog Petra
Kako smo imali pouzdanu informaciju, da se može skratiti put do pl. kuće Slobodan Ravlić na Lokvi, odlučili smo se na ovu avanturu. Od ove kapelice, napuštamo markiranu stazu i skrećemo desno po nemarkiranoj grebenskoj stazi. Na taj način skraćujemo dužinu puta za 700 m (izmjereno pomoću gpx tragova). I ako, nemarkirana klasičnim markacijama, staza je obilježena sa malim kamenim piramidama, pravilno postavljene po vrhovima i nije teško za snalaženje. Ova staza preporuča se samo za lijepa vremena uz dobru vidljivost, nikako po magli ili po snijegu. Meni osobno, ovaj dio staze je najdraži i najzanimljiviji. Neprekidno se krećemo od vrha do vrha, a vidici otvoreni na sve strane.
Na stazi, iz nas vidi se malena kamena piramida
Pogled na vrh Vošac, more i otoke
Iza nas greben kojim smo prošli
Pogled u nazad na greben i vrh Sv. Juru
Pogled na Biokovsku panoramu, na more i otoke
Vrhovi kojima smo dosad prošli nisu imenovani. Posebnu draž ovoj stazi daju ponikve, vrtače i jame, koje se strmoglavo spuštaju na mjestima i do 100 m, ispod ovih bezimenih vrhova. Od polazišta, nakon 45 minuta laganog hoda dolazimo na vrh Sedmina sa nadmorskom visinom 1563 m. Sa ovog vrha ispred nas ukazala se pl. kuća na Lokvi, a lijepo more sa otocima.
Na vrhu Sedmine
Spuštamo se sa vrha Sedmine po kamenjaru prošaran travom. Ispred nas se ukazuje staza na koju se moramo spustiti.
Pogled na planinarsku stazu
Ovaj nemarkirani put spaja se sa građenom stazom koja dolazi iz smjera Vošca, 200 m prije planinarske kuće „Slobodan Ravlić“ na Lokvi.
Na ovoj fotografiji, ova mala kamena piramidica pokazuje mjesto gdje se staze spajaju
Planinarska kuća Slobodan Ravlić – Lokva (1467 m)
098/225-85 098/225-8Planinarska Planinarska kuća »Slobodan Ravlić« na Lokvi zidana je prizemnica. Poznata je kao nekadašnja lugarnica na Lokvi, a naziv nosi po makarskom planinaru „Slobodan Ravlić“ koji je 1981. stradao u snježnoj mećavi na Biokovu. Kapacitet kuće je 20 ležaja, ima pitku vodu iz cisterne smještene unutar kuće i vanjsku pumpu, koja ovog puta nije radila. Kuća je otvorena po dogovoru – kontakt osoba Drago Erceg, tel: 098/225-852, 021/616- 455 . U blizini kuće, oko 15 minuta od nje, nalazi se jama s vječnim ledom iz koje su seljaci nekoć vadili led za turističke potrebe i nosili ga u Makarsku. Isto tako, ispred kuće je ozidani bunar – lokva sa vodom, po kojem je ovaj lokalitet i dobio ime. Nekoć je služila kao pojilo za domaće životinje, a danas služi za napajanje divljači. Ispred pl. kuće postavljen je stup sa smjerokazima. Postoje različite mogućnosti i kombinacije putova: Desno za Motiku, lijevo za Veliko Brdo i Štropac i ravno za Borovac, Šibenik i Veliko Brdo. Naš današnji cilj je vrh Veliki Šibenik.
Raskrižje putova
Ovdje krećemo ravno u smjeru Borovca i našeg odredišta Velikog Šibenika. Staza je dobro označena, ugažena i ugodna za hodanje. Na ovom dijelu staze nema puno oscilacija u nadmorskoj visini. Na dužini staze 2,2 km od Lokve do raskrižja Borovac, razlika u nadmorskoj visini je svega 120 m. Za savladavanje ove dionice trebalo nam je 1 h i 20 minuta laganog hoda. Teren je kamenit i prošaran travom i nema izrazitih vrtača i udubina.
Na stazi
Na pola puta prema Borovcu dolazimo do Baškovića staje, gdje je izgrađena i mala kapelica Sv. Frane.
Baškovića staje
Nastavljamo dalje za Biokovo po tipičnoj stazi po rasutom kamenju obraslim mjestimično travom, zaobilazeći manje ili veće vrtače, i nedugo zatim stižemo do grebena, od kuda se lijepo vidi Makarska, more i otoci. Na ovom putu prema Borovcu nailazimo na još jednu kapelicu Sv. Ivana Krstitelja. Nakon 1 h i 20 minuta stižemo do prijevoja između Malog i Velikog Borovca, na kojem je postavljeno raskrižje putova. Ravno za Veliko Brdo 2 h i 30 min, a desno za Šibenik i Motiku 1 h.
Raskrižje putova
Tu krećemo desno prema vrhu Šibenika i ulazimo u hladovinu visoke borove šume. Ovaj dio staze predstavlja pravi užitak. Konačno, smo se maknuli sa sunca koje nas je dobro ugrijalo i poprilično izmorilo. Nažalost, užitak nije trajao dugo, staza kružno obilazi Veliki Borovac i ponovo izlazi na kameni greben, uspinjući se po njemu, od kamena na kamen, ponovo izloženi jakom suncu. Ovaj dio staze blago se uzdiže i ne predstavlja veliki fizički napor, obzirom da se savladava 120 m visinske razlike. Otežavajući faktor je sunce.
Na putu kroz borovu šumu
Na grebenskom dijelu staze
Nakon 15 minuta uspona od Borovca dolazimo do kamene stijene na kojoj je ucrtan smjerokaz: ravno za Motiku 0,30 h, a lijevo za Šibenik, također 0,30 h. Mi skrećemo lijevo i nastavljamo uspon do vrha Velikog Šibenika (1467 m), gdje dolazimo u 11 h i 40 minuta. Od raskrižja Borovac do vrha trebalo nam je 50 minuta. Na vrhu, u hladovini borova slijedi duži odmor uz osvježenje i okrepu, te žigosanje planinarskih dnevnika. Sam vrh je kamenit i obrastao borovom šumom, nema nikakvog vidikovca. Iz toga razloga, Veliki Šibenik se razlikuje od ostalih vrhova Biokova.
Na vrhu Velikog Šibenika
Nakon odmora i okrepe, 300 m od ovog vrha nalazi se vrh Veliki Šibenik ( 1388 m) – prekrasan vidikovac. Do njega se dolazi markiranom grebenskom stazom – desetak minuta hoda.
Pogled na Makarsku
Pogled na Krvavice i marinu
Pogled na Omišku Dinaru i Mosor
Pogled na otok Brač i Brački kanal
Na vrhu Malog Šibenika (1388 m)
Slobodno se može reći, da je Mali Šibenik sa svojim vidikovcem nadoknadio sve ono što Veliki Šibenik nema. Nakon malo uživanja u fantastičnom pogledu na Makarsku, nastavljamo povratak prema V. Šibeniku, gdje smo ostavili naše ruksake.
Na grebenskoj stazi u povratku između dva vrha
Sa Velikog Šibenika vraćamo se istim putom, uz nekoliko kraćih zadržavanja, na raskrižje „Borovac“ dolazimo u 13 h i 25 minuta. Na ovom raskrižju skrećemo desno prema Velikom Brdu, našem krajnjem odredištu. Za to nam ne preostaje ništa drugo nego savladati visinsku razliku pri spustu od 950 m. Slijedi najzahtjevniji spust na Biokovu po strmoglavoj „Skalinadi“ (čudo ljudske volje i želje za opstankom) skalini – odnosno, stazi uklesanoj u stijeni. Nakon toga slijedi spust po siparu i kamenjaru, pa nam nije svejedno. Početak spusta je ugodan, u hladovini smo staze koja vijuga kroz visoku borovu šumu sve do prijevoja Malog Borovca.
Na početku spusta kroz borovu šumu
Nakon 10 minuta hoda od raskrižja Boravac nailazimo na zmiju na stazi. Nama svima neobična i nepoznata. Kasnije sam ustanovio da se radi o zmiji „Šara poljarica“, iz porodice Guževa. Nije otrovna. Živi na cijeloj jadranskoj obali, uključujući i mnoge otoke. Staništa su joj suha i stjenovita područja bogata bujnom vegetacijom do 1300 m nadmorske visine. Također, na području makije, otvorenih šuma, padina, ali i vrtova i maslinika. Može narasti do 130 cm. Mi smo je zatekli na nadmorskoj visini 1350 m.
Šara poljarica (Hierophis gemonensis)
Od prijevoja Malog Borovca, započinje najatraktivniji i najstrmiji dio staze, spust po skalinama usječenim u stijene. Staza je vrlo strma, vijuga po uskim i oštrim zavojima, moga bi se usporediti sa feratom.
Starosjedilac, iz Velikog Brda ispričao nam je priču iz svoje mladosti o teškom životu ljudi ovog kraja, o njihovim ljetnim stanovima ili stajama na Biokovu, o blagu koje su uzgajali, o obradivim vrtačana na kojima se sadio krumpir i kosila trava. Sve je to trebalo prenijeti u primorje, a za to su im služili tovari i mazge. Prilikom spusta po skalinama tovari, natovareni balama sijena nisu mogli proći pojedine uske i strme dijelove staze, stoga su se morali istovariti i prenijeti na drugo mjesto, kako bi ga mogli ponovo natovariti i krenuti dalje.
Početak staze poslije prijevoja Malog Borovca
Kapelica Sv. Ante
Strmi put po skalinama
Pogled u dubinu usjeka, na Makarsku, more i otoke
Na stazi ispod skalina usječenih u stijenu
Konačno, dolazimo u podnožje visokih stijena koje se okomito uzdižu iznad staze sipara po kojoj je uvijek neugodan spust.
Ispod strmih i okomitih stijena, koje se izdižu iznad sipara
Na stazi po siparu
Na izlasku staze sa sipara
U 14 h i 50 minuta dolazimo do raskrižja putova: gledano iz pravca dolaska lijevo za Tučepi 5 h, Kotišina 3,30 h, Makar 3 h i Veliko Brdo 1,30 h, desno za Bast 2 h i Veliko Brdo 1 h. Nakon kraće pauze, na ovom križanju skrećemo lijevo prema Velikom Brdu.
Raskrižje putova
Staza se lagano uspinje, a potom spušta, prolazeći kroz kamenjar i šumarke. Nije naporno, ali sunce sve više crpi energiju i zamara nas. Cijelo vrijeme staza nas vodi grebenom iznad naselja, tako da nam je neprekidno u našem vidiku panorama Makarske.
Prekrasan pogled na panoramu Makarske
Na stazi po kamenjaru
Po kamenjaru i makiji
Desa uživa u mirisu brnistre
Zarastao i zapušten izvor vode
Nakon 2 h laganog hoda po dobro markiranom putu, došli smo iznad sela Veliko Brdo, dalje markacije nema. Odlučili smo istražiti, gdje smo pogriješili da odvojak za V. Brdo nismo vidjeli. Zoran se vraća nazad da provjeri još jednom gdje smo promašili skretanje, a ja nastavljam naprijed, markacije nema, ali su postavljene male kamene piramidice, a poslije i toga nije bilo. Ustanovili smo da odvojka i markirane staze za Veliko Brdo nema. Odlučili smo se spustiti nemarkiranim bespućem na „divlje“ po najkraćem i najblažem spustu po siparu, kamenjaru i makiji gdje nakon 45 minuta dolazimo do sela Veliko Brdo.
Po nemarkiranoj stazi, pri spustu na „divlje“ – kombinacija sipara i kamenja
Na asfaltnoj cesti prema centru mjesta do restorana koji nosi isto ime kao i selo „Veliko Brdo“. Tu završava naša današnja avantura planinarenja na Bikovu
Restoran Veliko Brdo
Vrijeme večere u restoranu Veliko Brdo
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo kari, vertikalni profil staze, video snimka gpx tragova na Google Earthu, te slideshow albuma fotografija uspona na Veliki Šibenik.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze